Drugi pogled 8
Multidisciplinarni pristup suzbijanju domaćeg nasilja i drugih oblika nasilja nad djecom i ženama
Publikacijom su sumirani i evaluirani rezultati edukacijskog programa za institucije provedenog u periodu 1999-2006 uz podršku UN OHCHR (1999) i UNICEF (2000-2006).
Uvodnik – Riječ urednice
Kada smo se odlučile na objavljivanje ove publikacije imale smo tek okvirnu sliku o mogućem sadržaju: prezentirati projekt, prezentirati partnerske organizacije koje su učestvovale u implementaciji, prezentirati regione u kojima je projekt implementiran, objaviti listu svih učesnika projekta “Multidisciplinarni pristup suzbijanju domaćeg nasilja i drugih oblika nasilja nad djecom i ženama” i odati publikacijom priznanje UNICEF-u koji nas je podržavao 6 godina. U biti, to i jeste njen osnovni sadržaj, ali…
Publikacija je namijenjena široj publici, te je i to diktiralo njen sadržaj i izgled.
Partnerske organizacije koje su učestvovale u projektu (njih 10 u proteklih 6 godina) imale su ključnu ulogu u našem radu na terenu. Obavljale su kontakte sa institucijama i pojedincima i pojedinkama koje su učestvovale u programu i bile tehnička podrška tokom implementacije. Međutim, partnerske organizacije su nastavile sa radom na prevenciji i suzbijanju nasilja koristeći obogaćene kapacitete, kako vlastite, tako i cjelokupne zajednice u kojoj rade (institucija i pojedinaca-ki). Većina ih je, nakon implementacije projekta “Multidisciplinarni pristup…” odigrala ključnu ulogu na stvaranju i održavanju “mreže pomagača, trenera i zalagača u zajednici”. Način prezentacije pojedinih partnerskih organizacija je različit. Neke su se fokusirale na sadašnji trenutak, viziju i misiju, dok su druge detaljnije govorile i o svojim postignućima od osnivanja do danas, te planiranim aktivnostima za naredni period.
Stanje u lokalnim zajednicama koje je prezentirano u publikaciji viđenje je partnerskih organizacija i prirodno je da nije lišeno subjektivnosti. Dugogodišnji rad na određenom problemu nerijetko nas čini do te mjere osjetljivima i razvije u nama dozu podrazumijevanja koja nas ponekad sprečava da okolnosti u kojima radimo (sredina i njeni “običaji”, sistem vrijednosti) ne smatramo objektivnim stanjem nego ekscesnim – zatvorimo krug saradnje samo sa onima koji “misle kao mi” i završimo u “razgovoru sa ogledalom”, ponekad slabovidi za opštu sliku. Na drugoj strani, nekad nas “loše stanje” u tolikoj mjeri preplavi da teško uočavamo pomake i poboljšanja, one svijetle tačke na kojima se može graditi. Dodatak prezentacijama su pojedinačne “svijetle tačke”, prikupljene izjave učesnika iz pojedinih regiona i iz različitih institucija.
Željele smo publikaciju učiniti čitljivom, razumljivom i, prije svega, korisnom, a ne samo dokumentom u formi izvještaja.
Kako korisnom?
Lista učesnika-ca (njih 767 iz 63 opštine/općine; 30 u FBiH i 33 u RS) je tu i radi odavanja svojevrsnog priznanja onima što su odvojili vrijeme i uložili energiju da bi učestvovali u programu i dodatno se educirali, ali i radi toga da bi se sagledala (što formalna, što neformalna) mreža pomagača, trenera i zalagača iz različitih institucija u zajednici, dodatno potaknuli kontakti, saradnja i zajednički rad na prevenciji i suzbijanju nasilja u zajednici. Integralne tabele sa pregledom učešća u pojedinim dijelovima programa (trening za pomagače, trening za trenere ili trening za zalagače) po regionima, opštinama/općinama i institucijama daju sliku o rasprostranjenosti programa i (eventualno) naraslim lokalnim kapacitetima.
Koncept treninga je dio publikacije o čijoj smo formi najviše razmišljale, u kom obliku da je donesemo. Forma i sadržaj koji su ovdje objavljeni su rezultat naše želje da što plastičnije približimo sadržaj i metod rada, pojedinačne ciljeve i cjelokupnu strukturu treninga. Nekom će, možda, moći poslužiti kao korektiv načina rada koji već primjenjuje, ali motivisati i ohrabriti one stručnjake i stručnjakinje (praktičare i praktičarke), koji se (trenutno) ne bave edukacijom, da svoja znanja formulišu, uobliče i prenesu na druge.
Iskustva drugih uvijek su dragocjena. Nekad potvrđuju naša i ohrabruju nas. Nekad su novina koju možemo primijeniti u svom radu. Nekad nas opominju na moguće greške i time ih preveniraju. Podijeliti iskustvo, na kraju, bio je naš osnovni motiv koji je doveo do štampanje ove publikacije. Nadamo se da će ispuniti svoju svrhu.
Duška Andrić-Ružičić
Zenica, septembra 2006.
Riječ UNICEF-a
UNICEF i Medica Zenica već više od pet godina zajedno rade na suzbijanju nasilja nad ženama i djecom u Bosni i Hercegovini. Od 2001 godine UNICEF je pomagao različite aspekte rada Medice, a posebno je bio uključen u obuku zajednice o unapre|enju multidisciplinarnog odgovora na nasilje nad ženama i djecom.
U Medici je UNICEF prepoznao partnera koji je ponudio inovativni i profesionalan pristup poslu i koji oslikava i UNICEF-ovu poziciju. Kao organizacija odavno smo prepoznali potrebu za profesionalcima u raznim disciplinama – u jačanju prava, zdravstvu, zakonodavstvu, nevladinom sektoru i zajedničkom radu na nivou zajednice. Cilj je bio osigurati da žrtve nasilja dobiju sveobuhvatan paket usluga kreiranih tako da olakšaju njihov oporavak i reintegraciju u lokalnu zajednicu. Takođe smo željeli zajedno uraditi što je moguće više da bismo prepoznali i spriječili nasilje u porodici u njegovom najranijem stadiju. Medica je vrlo rano prepoznala ovu potrebu. Koristeći iskustvo i znanje koje imaju, one su osmislile trening i razvojni program koji se uspješno implementira u brojnim mjestima širom Bosne i Hercegovine, unapređujući kapacitete stotina profesionalaca i profesionalki u njihovom koordiniranom odgovoru na potrebe žena i djece.
Možda je još važnije spomenuti da Medica neumorno, kroz istraživanja, publikacije i mobiliziranje javnosti, radi na tome da se pitanja nasilja nad ženama i djecom na|u na dnevnom redu političkih subjekata. Od prvog dana je obrazovanje i zagovaranje bilo u centru Medicinih aktivnosti. Medica je, kao i UNICEF, shvatila da je, pored osiguranja dugoročnih servisa za žrtve nasilja u porodici (kako bi se žene osjećale bezbjedno kada traže pomoć) najbitnije da problem koji je tako dugo smatran privatnim postane dio javne brige. Medicin rad je u ovoj oblasti neprocjenjiv.
Podrazumijeva se da je UNICEF s ponosom aktivno podržavao rad Medice preko pet godina i da će nastaviti s podrškom jer su njihovi programi i aktivnosti vrlo kvalitetni i daju uspješne rezultate. Najbolji dokaz značaja i efektivnost Medicinog rada leži u izjavama profesionalaca, koji su prošli kroz Medicine treninge, prezentiranim u ovoj publikaciji. Mislim da su te izjave inspirativne i nadam se de će čitaoci ove publikacije moći sagledati kako je Medicin rad u mnogim zajednicama promijenio način na koji se odgovara na potrebe žena i djece žrtava nasilja u porodici.
Kerry L. Neal
Programski službenik
UNICEF Sarajevo
